Magijsko mišljenje je kognitivni obrazac u kojem osoba veruje da njene misli, reči ili simbolične radnje mogu uticati na stvarni svet, i to na način koji nije logički ni uzročno-posledično povezan.
Karakteristike
• Iracionalnost: Osoba veruje da njena misao može proizvesti stvaran događaj (npr. „Ako pomislim nešto loše, to će se desiti“).
• Povezivanje nepovezanog: Davanje značenja slučajnostima (npr. „Crna mačka je prešla put, sigurno ću imati peh“).
• Simbolička logika: Korišćenje simbola ili rituala za kontrolu stvarnosti (npr. amajlije, “srećni brojevi”).
Magijsko mišljenje kod dece je normalno i očekivano u ranom detinjstvu. Deca, posebno između 3. i 7. godine, često mešaju fantaziju i stvarnost – veruju da su izazvali nešto samo zato što su to pomislili.
Kod odraslih, magijsko mišljenje nije nužno patologija, ali:
• U umerenoj meri: može se ispoljavati kroz sujeverja, rituale, verovanja u “sudbinu”, horoskope, itd.
• U ekstremnoj formi: može biti simptom mentalnih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD), šizofrenije, paranoidnih stanja ili graničnih poremećaja.
Na primer: „Ako ne obujem ove čarape, izgubićemo utakmicu.“ – sujeverje
„Pomislio sam da će neko umreti – i umro je. Ja sam kriv.“ – iracionalna krivica
„Ako ne izgovorim ovu rečenicu 3 puta, razboleću se.“ – OCD ritual
Magijsko mišljenje postaje problematično kada:
• Remeti svakodnevno funkcionisanje
• Vodi do kompulsivnih radnji ili anksioznosti
• Osoba ne može da razlikuje realnost od unutrašnjih uverenja