Socijalna anksioznost nije samo trema ili stidljivost – to je dubok i uporan strah od procene, odbacivanja ili posramljivanja u društvenim situacijama. Osobe koje se bore sa socijalnom anksioznošću često izbegavaju susrete, sastanke, javne nastupe ili čak svakodnevne razgovore, jer im se čini da će reći ili uraditi “nešto pogrešno”.
Ovakva anksioznost može značajno uticati na kvalitet života – otežava stvaranje prijateljstava, napredovanje u poslu i izražavanje sopstvenih potreba. Ipak, važno je znati da socijalna anksioznost nije znak slabosti, već naučeni obrazac straha koji se može promeniti.
Kako se socijalna anksioznost ispoljava?
Simptomi socijalne anksioznosti mogu biti različiti – od fizičkih, preko emocionalnih do ponašajnih.
Česte fizičke reakcije uključuju ubrzano lupanje srca, crvenilo lica, znojenje, suva usta, drhtanje ruku ili glasa. Na emocionalnom planu prisutni su intenzivan osećaj stida, strah od sramoćenja, kao i stalna zabrinutost zbog toga kako nas drugi vide. Ponašajno, osoba često izbegava situacije koje bi mogle izazvati nelagodu – poput razgovora sa nepoznatima, javnog nastupa, javljanja za reč ili čak jedenja u društvu.
Ovakvi obrasci ponašanja mogu stvoriti začarani krug: što više izbegavamo situacije koje nas plaše, to strah postaje jači.
Kroz psihološko savetovanje i terapiju, osoba postepeno uči kako da razume svoje misli, prepozna fizičke reakcije i razvije sigurnost u društvenim situacijama. Uz podršku, strah se smanjuje, a samopouzdanje i sloboda u kontaktu s drugima rastu.
