Svako od nas ponekad oseti strah od gubitka bliskosti. Međutim, kada taj strah postane toliko jak da ometa svakodnevni život, govorimo o separacionoj anksioznosti.

To je stanje u kojem osoba doživljava intenzivan strah ili teskobu pri odvajanju od voljene osobe, mesta ili situacije na koju je emotivno vezana. Najčešće se javlja kod dece, ali i odrasli mogu patiti od nje.
Kod dece je ovaj strah prirodan deo razvoja — dete uči da roditelj odlazi, ali se i vraća. Ako strah traje duže, postaje prejak ili se javlja u odraslom dobu, može prerasti u poremećaj separacione anksioznosti.
Kako se ispoljava?
Najčešći simptomi su:
- Stalna briga da će se voljena osoba povrediti ili nestati
- Telesni simptomi (mučnina, bol u stomaku, glavobolja) pri razdvajanju
- Teškoće sa spavanjem ako voljena osoba nije prisutna
- Izbegavanje situacija koje uključuju razdvajanje
- Potraga za stalnim uverenjem da je sve u redu
Kod odraslih, separaciona anksioznost se često prikriva kroz posesivnost, ljubomoru ili preteranu brigu, ali u osnovi se krije duboki strah od napuštanja.
Zašto nastaje?
Mogući uzroci su:
- Rani gubici ili trauma (smrt bliske osobe, razvod, bolnica u detinjstvu)
- Prezaštitnički roditelji, zbog čega dete ne razvije osećaj samostalnosti
- Neprerađeni strahovi iz ranog perioda života
- Stresni događaji – selidba, raskid veze, promena posla.
Separaciona anksioznost pokazuje koliko su nam bliskost i povezanost važne, ali i koliko je bitno naučiti biti sam — bez osećaja napuštenosti. Ljubav i sloboda mogu postojati zajedno — i to je osnova zdrave povezanosti.
Ako prepoznajete ove obrasce kod sebe ili bliske osobe, potražite stručnu podršku. Razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom može pomoći da razumete svoje emocije i izgradite sigurniji osećaj povezanosti – i sa drugima, i sa sobom.








